pijem toplu cokoladu i piskaram...

Black- Wonderful Life

Dan kao i svaki drugi… ustanes, pogledas kroz prozor, procitas novine. Gledas se u ogledalo i nekako sa strepnjom posmatras taj lik.
Nezaposlen, kao i jos xy ljudi ovdje. Nije bas sjajno. Ostavlja ti puno prostora za razmisljanje. O sebi i drugima, ali najvise sebi. Svakakve stvari ti padaju na um… ugodne i neugodne. Listas internet, palis fejsbuk, gledas masu novih lajkova na tvoj status od sinoc… to te obraduje. Ponosan si na sebe. Taj sitni palac gore toliko znaci za tvoj nutarnji duh. Boze, kako si jadan...
S pateticnom nostalgijom se prisjecas vremena kad si bio dijete, gajis svakakve slike u glavi. Frustriran si jer je danas sve izdigitalizirano, klinci imaju mobitele, fejsbuke i to te nepodnosljivo pere u mozak. Jos vise te pere jer si i sam postao nusprodukt okoline. Pokusavas se sjetiti kad si zadnji put prosetao po parku. Analiziras vlastiti zivot- sve vise i vise si nervozan. Kad si zadnji put popio kavu s nekime? Uglavnom chatas, preko msna, preko fejsbuka, preko gmaila. Sve ostaje samo na teorijama, nikakva refleksija toga ne izlazi van, nista se ne materijalizra. Samo puke ideje, i tvoja glava puna njih. Odlazis van, sav zadihan. Promatras ljude, to te iznimno opusta. Vidis svakakve pojave. Tjesi te sto vidis jednog starceka kako hrani pticice na livadi. Ipak ima neto tko nema jebeni laptop u rukama. A onda se sjetis da ga i ti imas. Osjecas se licemjerno. Uzurbano setas, setas, setas… promatras vlakove kako odlaze. To te smiruje. Odlazis popiti caj u zadimljeni kafic. Osjecas se ziv. Cujes kreketanje ljudi oko sebe, vristanje, guzva, dim. Neka. To je zivot. Nastojis utomiti svoj karakter, na sekundu pomisljas da bi zaista mogao tako funkcionirati. Nastojis izbaciti Kafkine knjige iz glave, upristojiti se. Ipak si ti jedan ludjak. Takvi ne prolaze dobro, koji vole Kafku.
Ides doma, palis tv, gledas dnevnik. Silovanje, ubojstva, tsunami, silovanje, ubojstva, tsunami, silovanje, ubojstva, tsunami. Imun si. Koga vise briga za gladne u Africi. Ljudi su imuni na takve informacije, pa i ti. Prihvatio si to pod normalno. Gledas te mlade entuzijasticne aktiviste i samo cekas trenutka kad ce postat dio slomljene i cinicne mase kakav si i ti sam.
Gasis tv, grijes si veceru. Jos jedan dan je zavrsio.
Palis Amnesiac od Radioheada i uzimas Kafku u ruke. Ima vremena za unormalit se.

05.01.2011. u 14:45 | 10 Komentara | Print | # | ^

Kratki nalet inspiracije…

Onkraj zvijezda, onkraj planete, lezi malo dijete.
U ruci flasa vina, u glavi misao fina.
Park nekadasnje radosti postaje oda o starosti.

06.10.2010. u 22:28 | 2 Komentara | Print | # | ^

Sasvim osoban pogled na crnog konjanika...

The Dark Knight (2008.)

Rezija: Christopher Nolan
Glume: Christian Bale, Heath Ledger, Aaron Eckhart, Morgan Freeman, Michael Caine, Gary Oldman


Uvod u ovaj blog zapoceo bih jednim od svojih najdrazih filmova zadnje dekade, a to je zasad posljednja po redu ekranizacija kultnog (anti) junaka, koja je po meni osobno i najkvalitetnija.
Nakon Tima Burtona, koji je previše inzistriao na vizualnosti i groteski, a premalo na psiholoskoj strani filma, koja je za lik kao što je batman i ono što ga okruzuje prilicno bitno, i totalno promasenog Joela Schumachera, koji je stvorio jedan prilicno negledljiv kic, napokon se netko uhvatio batmana kao lika i do kraja izanalizirao njegovu osobnost, i tragediju koja mu je obiljezila život i ucinila ga onime sto je.
Batman Begins bio je film koji je napokon prikazao Wayneovu borbu sa samim sobom, svojom psihom i vlastitim idealima, onime sto predstavlja prema van, a to je mediokritetski bogatuncic i onoga sto zaista je, a to je duboko nesretna osoba tragicno obiljezena zivota koja je zbog svega toga odlučila posvetiti život borbi protiv „zla“.
Osvrnuo bih se ipak na nastavak, a to je remek- djelo iz 2008. godine i nažalost posljednji film velikog Heatha Ledgera. Nakon Jacka Nicholsona i njegovog Jokera, koji je ispao krajnje karikaturan lik koji je smiješan, dvorska luda, mislim da je Heath Ledger svojom glumom i pristupom dao jednu sasvim novu notu Jokeru, a to je jedan genijalac, izrazito inteligentna osoba koja jako dobro razumije sto je „dobro“, a sto je „zlo“, i na koncu, obuzelo ga je ovo drugo u potpunosti.
Svidja mi se Nolanov pristup cijeloj stvari. Vec u uvodnoj sceni (genijalno realiziran i osmisljen plan pljacke banke) daje do znanja kakv je zapravo Joker lik… nasao je ljude s dna, one koji su bez imalo diskusije spremni zabiti noz u ledja nekadasnjem prijatelju, sto je na koncu dovelo do toga da je Joker zaigrao posljednju kartu. Već tu daje do znanja da je rijec o inteligentnom psihopatu, a ne poremecenoj ludi kao sto je bilo kod Burtona. Joker se igra i s ljudskim osjecajima, psihom, i samo to dokaz je koliko on u biti poznaje i duboko je svjestan onoga što radi.
Bruce Wayne s druge strane je jedan slomljeni lik, osoba (genijalna interpretacija Christiana Balea, koji i sam ostavlja takav dojam) i film odlicno prikazuje njegovu borbu sa samim sobom i rastrganost između teznje za tzv. normalnim zivotom i onoga što u dusi osjeca da zaista je. Mislim da se to može promatrati dosta simbolicno i u stvarnosti kod osoba koje nisu sigurne mogu li do kraja prikazati svoj karakter onakvim kakvim zaista on je.
Osvrnuo bih se i na postenog idealista Harveya Denta, kojeg nesreca znatno mijenja i on kao takav prikazuje da u svakome od nas cuci i „dobro“ i „zlo“, samo ovisi sto ce na kraju prevladati.
Ovo je bio jedan podosta subjektivan pogled na film (a i sam lik batmana), ja sam ga dozivio na taj način i to sam ovdje prikazao. Pozdrav svima do iduceg posta.

01.10.2010. u 15:40 | 5 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2011  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Siječanj 2011 (1)
Listopad 2010 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

Bit ce tu svega... od analize filmova i stripova, do subjektivnih razmisljanja. Pisat cu i o glazbi.
Ne zelim neke duboke zanose, epitete kao sto su "prelijepo", "predivno" i sl. Takve komentare brisem, bez klikanja na nadimak.
Zahvaljujem se na iskrenim komentarima i prijedlozima.